Bilo nekad

Mocart, Šekspir, Gete, Tesla, Dostojevski: Bili su genijalni, ali, imali su i svoju mračnu stranu!

 

Svi ste sigurno čuli za Šekspira, Dostojevskog, Mocarta, Teslu… ali, koliko ustvari poznajete i onu njihovu drugu, tamnu stranu, oprečnu njihovoj genijalnosti. Uživajte u zanimljivom štivu

Vezu između genijalnosti i ludila uočavali su čak i antički filozofi, a uočavaju je i savremeni naučnici. Iako ne postoje konačni odgovori i jasne zakonitosti, vjeruje se kako je kreativnost odličan način da se unutrašnji nemiri opredmete i učine podnošljivijim. Kada se pomene psihijatrijska klinika „Laza Lazarević“, „Vrapče“ ili „Podromanija“, ne zamislimo li svi ljude u bijelim košuljama, koji skaču i vrište, sa pjenom na ustima i raširenim zjenicama? S druge strane, kad se pomene Tesla, Mocart ili Dostojevski, ne osjetimo li odmah poštovanje spram samih imena tih ljudi? Ipak, kao obični smrtnici, i oni su imali svoje „žute minute“ i činili djela zbog kojih bi ih mnogi, sigurno svrstali u red luđaka. Pogledajte i procijenite sami, piše edukacija.info., na osnovu nekoliko primjera.

U tekstu su opisani samo neki stvaraoci čije je stvaralaštvo neodvojivo od životnih nemira koje su pokušavali da savladaju. Spisak nije konačan, jer bi na njemu mogli da se nađu i: L. N. Tolstoj, Petar Veliki, Šopenhauer, Betoven, Ajnštajn, Balzak, Puškin, Emil Zola i mnogi drugi. Koliko je tanka nit koja razdvaja budalu od genijalca, nikad nećemo saznati. Ali, ako se prepoznajete u nekom od navedenih primjera, ne paničarite. Kad su mogli oni, što ne biste mogli i vi. A možda upavo u vama čuči skriveni genijalac?

Edgar Alan Po

Ovaj nadaleko čuveni američki književnik, proživio je kratak vijek od 40 godina u bjesomučnom trovanju alkoholom. Za njega je Bodler rekao da pije „ne kao gurman, nego kao varvarin“. Zbog tog drastičnog alkoholizma često je zapadao u delirijume, a imao je i hipohondrijske reakcije. I pored toga, on je imao jasan uvid u svoje stanje, poznavao je sebe i govorio: “Ja sam rob onih sila, kojima mi ljudi nikad ne možemo biti gospodari, ali oni koji budni sanjaju, znaju mnogo više od onih koji u snu sanjaju“. Umro je u alkoholnom delirujumu.

Gete

Gete je imao veoma komplikovan karakter. To su tvrdili i oni koji su ga poznavali i oni koji su pokušavali da napišu njegovu biografiju. Raspoloženja su mu se često dijametralno i naglo mijenjala te je kao takav, prema ljudima čas bio anđeo čas đavo. To ga je činilo nesrećnim i osuđenim pa je tvrdio kako je srećan samo kad piše.

Fjodor Mihajlović Dostojevski

Epilepsija od koje je patio najvjerovatnije je bila naslijeđena, jer je i sa očeve kao i sa majčine strane, bilo raznih oblika ove bolesti. Braća su mu, piše edukacija.info, bila nepopravljivi alkoholičari, a sestra Varvara je nastradala u tuči sa ukućanima.

Prvi simptomi poremećaja kod Dostojevskog bile su slušne halucinacije koje su mu se javile već oko desete godine.

On ih, u svojim djelima, pominje kao zastrašujuće događaje poslije koji se teško smirivao. Kasnije su se javili epileptični napadi, koje je, kao i većina ljudi koji pate od istih teškoća, mogao da predosjeti. Pored toga Dostojevski je često bio razdražljiv i uvredljiv. Povlačio se od ljudi i bio neprijateljski raspoložen i prema onima koji su mu bili najbliži. Njegovi najpoznatiji biografi slažu se da je vjerovatno, svoj sadizam ispoljavao kroz muke i patnje koje je dodjeljivao svojim likovima.

Vilijam Šekspir

Bio je sklon skitnji i mnogim porocima. Zbog toga nije završio nikakvu školu. Zabilježeno je da je iz rodnog Stratforda na rijeci Ajvon, morao da odseli u London, jer su ga uhvatili u krađi srna i zečeva, zbog čega je često bio hapšen i premlaćivan. Pošto se u Londonu dokazao, prvo kao glumac, a kasnije kao dramski pisac, postao je slavan. To nije moglo da poništi njegovu melanholiju i depresiju. Bio je ophrvan turobnim mislima i neraspoloženjima koja su ga često dovodila na rub samoubistva. U njegovim dramskim djelima ima istinskog bola i tragike, ali isto tako i blistavog humora. Često ta dva suprotna osjećanja, koja su se vjerovatno sukobljavala i u umjetniku, idu jedno s drugim. Šekspir je umro u 52 godini, nakon jedne večere gdje je pretjerao sa jelom i pićem.

Napoleon Bonaparta

Imao je nervne napade koji su se često ponavljali, a bili su praćeni grčevima, plačem i povraćanjem. Javili su se prvi put kad je u Brijenskoj školi bio kažnjen zbog nekog sitnog prekršaja. Patio je i od nesnosnih glavobolja, kao i od tikova. Kad bi se nalutio lupao bi sam sebe pesnicama po glavi. Taj njegov tik pominje i Tolstoj u romanu „Rat i mir“. Zabilježeno je da je nekoliko puta imao i epileptične napade. Bio je i jako sujevjeran pa je pred svaki važniji događaj tražio ciganke, vračare i proročice da mu svojim tumačenjem i predskazanjima povrate duševni mir. Iako je za sebe tvrdio da je religiozan, živio je jako nemoralno čak i za ono vrijeme. Imao je incestnu vezu sa rođenom sestrom Paulinom koja je otvoreno govorila da „živi sa bratom“ i da će se sa njim vjenčati.

Nikola Tesla

Pored čudne odluke da se kastrira kako bi svu svoju energiju uložio u stvaralašto, imao je niz drugih navika koje se sa stanovišta simptomatologije mogu nazvati prisilnim radnjama (neuobičajenim i luckastim op.aut). Računao bi zapreminu pojedene hrane, brojao korake koje dnevno pređe, prao ruke svako malo a okovratnike mijenjao nekoliko puta na dan. Nije potvrđeno ali se špekulisalo i još uvijek je enigma, da se Tesla vjenčao sa gugutkom, kako niko drugi poslije njegove smrti, ne bi mogao tražiti ništa od njegovog nasljedstva.

Fridrih Niče

Najorginalniji njemački mislilac i prozni pisac, u mnogo čemu se poistovjećivao sa likovima o kojima je pisao. Naučio je da čita i piše u četvrtoj godini. Glavne crte njegove negativnosti bile su oholost i sklonost osamljivanju. Nesrećno se zaljubljujući zapadao je u teške krize. U tri navrata je zbog toga pokušao da se ubije, trujući se velikim količinama hlora.

Mocart

Jedan od najvećih kompozitora koje je čovječanstvo ikad imalo, pokazivao je vrlo rano, pored svoje genijalnostui (svirao klavir sa 3 godine) izuzetnu nervnu osjetljivost. Naročito je bio osjetljiv na zvuke bubnja, od kojih je bježao jer bi inače padao u nesvijest. U 14 godini se zaljubio u djevojku stariju od njega 10 godina. Posljednjih godina svog života patio je od halucinacija i manija proganjanja. Pričao je kako ga „neko“ tjera da iskomponuje svoj vlastiti rekvijem. Ostale su špekulacije da je umro od upale grla, upale bubrega, upale zglobova pa čak i od sifilisa. Znalo se da voli piti, pa se sumnjalo i na tuberkulozu, ali i na to da ga je neko otrovao. Umro je u velikoj bijedi, a pronađen je u kanalu.

Za vrijeme kratkog života (umro u 35-oj godini op.aut) iskomponovao je čak 600 muzičkih djela izuzetnog kvaliteta, teško dostižnih i nadmašivih.

(edukacija.info)

Comments

comments

Related Posts

%d bloggers like this: