Love&family

U fazonu Dastina Hofmana iz filma “Posljednja šansa”: Čemu ovo vodi i kako će funkcionisati

Znaš, Bleso moja, šta sam jutros našla?
Na prvoj stranici onog mog teftera, sa koricama od žute čohe, piše ”Blesa kao Dastin”.
Zapisah to na današnji dan nekad u prošloj dekadi našeg vremena kad si na moje pitanje ”čemu ovo vodi i kako misliš da će funkcionisati” odgovorio u fazonu Dastina H. iz filma Posljednja šansa.

Piše: kolumnistica Erna Dervišić

”Nemam pojma kako će funkcionisati, ali hoće. Obećavam”, reče on u filmu a ti u jednom preslatkom minhenskom kafančetu sa kariranim stoljnjacima što su uredno boli oči.

A sad se pitam šta bi bilo da je bilo drugačije nego što si obećao? Jer funkcioniše još uvijek.

To ti je ono k’o kad stojiš pred Fontanom di Trevi, bacaš novčić, poželiš želju a čim se okreneš pitaš se: ”šta ako se želja ispuni”. Barem ja sam se tako pitala nakon što sam u tu fontanu želja ubacila novčić i zaželjela.

To ti je ono kad ne rodiš dijete, a onda se nakon mnogo godina pitaš kakvo bi bilo, kakve boje bi mu bile oči i čiji karakter, a čiji osmijeh bi imalo da se rodila.

To ti je ono kad se do granice zla prepustiš čarima tamne čokolade i rapsodiji ukusa dok ona zaljepljena za nepce polako kapa na jezik. A onda ti bude previše pa se pitaš dal’ bi dan bez nje bio isto ovako lijep kao sa njom i posljedicama uživanja.
To ti je kao kad progutam riječ i pravim se da mi je svejedno i da odobravam. A ti, Bleso moja, odnekud iz mase samo trepneš u znak ”opusti se”. Jer ti je poznato kako se osjećam kad svake dvije sekunde dodirujem vrh nosa, grickam lijevu stranu donje usne ili povremeno skoro neprimjetno lupim o pod desnom potpeticom.
Ha ya, ti ipak znaš sve.

Možda ne uvijek najbolje ali svakako sve. A tako i treba da bude, jer obećao si da će funkcionisati. A funkcioniše još uvijek.
Zato ja Blesu moju do neba i još više ONO znaš i još svašta nešto.

/edukativna/

Comments

comments

Related Posts

%d bloggers like this: